DA SI BLIZU
Da si blizu, naslonila bih celo na tvoj stap i, nasmijesena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne moze da usne ni u nocnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kisni oblak
nad izgubljenom kucom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba sto odlijece
pred dolazak oluje u vecer punu briga.
O da si barem tako tuzno blizu
kao cvijet sto spava zatvorenih ociju
pod bijelim krovom snijega u tisini
kamenih suma, cekajuci proljece.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
sto vec sahnu klonuti od bdijenja.
Ali noc je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sasle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijedjenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
KAD PTICA PRESTANE VOLJETI
Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaze:
"Odleti sada hiljadu milja daleko da ne bi gledala ravnodusnost
kako se gomila u mojim zjenicama...!"
Jer ptica nije troma kao covjek;
daljina je za nju leprsanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaze joj: "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,
da ne cujes kako pjevam u predvecerje njeznu uspavanku drugoj dragani
koja lezi sa kljunom u mome krilu...!"
Jer ptica nije povrsna kao covjek;
ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jos snaznije
i umjesto umirujucih zvukova uspavanke
cijela bi suma morala slusati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol...
Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu
ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.
A covjek kad prestane voljeti drugog covjeka,
od stida i pomutnje ne zna sto bi,
i bjezeci sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu....
Vesna Parun