Knjizevnost i poezija » poezija za slusanje

evo, ko voli:
http://zaslusanje.blog.hr/

pa priljepite ako ima jos netko od vas nesto za slusanje poezije

evo ti moja omiljena... http://www.youtube.com/watch?v=1pHGvKA1WoY

http://www.youtube.com/watch?v=_Z3sd-_kNDA&feature=related#


Antun Gustav Matoš
Utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.

U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

Na visokom odru, u agoniji svijeća,

Gotov da ti predam život kao žrtvu.



Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,

Sumnjajući da su tamne oči jasne

Odakle mi nekad bolji život sjao.



Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

Sve što očajanjem htjedoh da oživim

U slijepoj stravi i u strasti muke,



U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Samo kosa tvoja još je bila živa

Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

ja je ne citam
mozda bi trebala slusati

nije poezija al jest nesto lijepo
http://www.youtube.com/watch?v=A...feature=related


- jezeva kucica´

neostvareni snovi moji...
Ladislav Prezigalo
http://www.youtube.com/watch?v=zfCQA0YwU1o

moze i proza...

http://www.youtube.com/watch?v=hQJIjxYDUTs&feature=related

iz "Une"..

http://www.youtube.com/watch?v=s...re=youtu.be


Povratak

Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.

U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve, što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, što je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
Ili ne želim.

http://www.youtube.com/watch?v=F4ylUNd02wk

http://www.youtube.com/watch?v=e1JvyV1nqrI&feature=relmfu

http://www.youtube.com/watch?feature=end...1&v=l2HmTecfSh4

http://www.youtube.com/watch?v=AWhbs4PeR8g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?feature=pla...d&v=90IHOTEYs0I

http://www.youtube.com/watch?v=Ly1zJlRojCk

nema ljepseg

http://www.youtube.com/watch?v=2NGNu5AuGq4