Ajmo ovdje o nasima dogadjajima...lijepih, losih, cudnih, neugodnih itd.
Znate valjda kaj mislim
Evo jedan danasnji mojdogadjaj gdje sam se sramili za druge (na njemackoj se kaze fremdschämen):
Sjedim ja kod svog "nejl-dizajnera" (koja grozna rijec) kad ono udju mama i kcer.
Primjetim da govore nas jezik. Naravno da su mi usi bile kao dvije velike satelitske.
Kcer se buni i buni da nema volje za nokte i bla bla bla bljuc bljuc.
Mama je cijelo vrijeme nagovara pa kceri ovo pa kceri ono i na kraju joj kaze: Pa moras se dolje pokazati.
Sta ce rodbina dolje mislit ako ne dodjemo dotjerani u domovinu? Moramo pokazat sta imamo.
U tom trenu mi je bilo toliko neugodno i ne cudi me da nas (sa kvacicom) narod dolje nas dijasporce nemre zamislit.