Knjizevnost i poezija » Meni najljepsi stihovi!

S.S. Kranjcevic : Moj dom
MOJ DOM

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

I sve sto po njoj gazi, po mojem srcu plese,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuse bicu sve njojzi sto uzese,
I ne vracaju dug.

Ja nosim bostvo ovo - ko zapis cudotvorni,
Ko zica zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past cu utoma.

Ah, nista vise nemam; to sve je sto sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U cemu vijek mi negda vas srecan se je glaso
Kroz carne, mladje sne!

Kroz pozar, koji suklja, da oprzi mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem vec klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogazene gore i saren-djulistane
I morske vile dah.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bjezat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplasen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li joste tu?!

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepsi san;
I moja zedna dusa tom sankom mom se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamnickom kutu ja slusam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad sumnu strmi pjenu
U pola mora sir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvecuje mi grud;
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Tek kad mi jednom s dusom po svemiru se krene,
Zaorit cu ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!