Knjizevnost i poezija » Meni najljepsi stihovi!

Blazeno jutro koje padas


Tin Ujevic


Blazeno jutro koje padas
u svijetlom slapu u tu sobu,
već nema rane da mi zadas,
pocivam mrtav u svom grobu.

Mozda ces ipak da potpiris
pepelom iskru zapretanu-
jer evo,trome grudi siris
ceznucem suncu,jorgovanu.

Dijelis mi neke tihe slasti
kad o tvom zaru vidim knjige
na polici - i cijeli tmasti
vidik te sobe pune brige.

Za mene ipak nesto fali
u ovoj uzi bez raspeca,
na dragoj usni osmijeh mali,
u casi vode kita cvijeca.

Blazeno jutro koje padas
sa snopom svjetla u tu sobu,
već nema smrti da mi zadas,
no vrati ljubav ovom Jobu.