Knjizevnost i poezija

Miro Gavran

 von ghost , 24.01.2012 23:13

http://globus.jutarnji.hr/kultura/miro-g...i-poduzetnistvo


Zitat
Vlasnik najviše priznanja na domaćoj i inozemnoj književnoj sceni govori o slatkim tajnama svoga djetinjstva i kako je zahvaljujući svome sinu Jakovu od ateista s 38 godina postao mali vjerski preobraćenik

Svaki mjesec jedna premijera, knjige prevođene na 35 jezika, od kojih su neke doživjele i po 12 izdanja, nedavno su mu "Hrvatske drame" na arapskom objavljene i u Egiptu, festival u Slovačkoj posvećen samo njegovu liku i djelima, stalna prisutnost u školskoj lektiri... to je rezime spisateljskog i kazališnog djelovanja Mire Gavrana (50) – pisca koji i jest i nije mainstream. Izračunao je da godišnje napiše i objavi 135 kartica teksta – taj ritam drži otkad je prije 18 godina dao otkaz i prepustio se samostalnom “obrtništvu”, spojivši usput nespojivo – književnost i poduzetništvo. Sa suprugom Mladenom, glumicom, prije devet godina pokrenuo je i putujuću kazališnu družinu Teatar Gavran kojoj se prošle godine, premda su roditelji živjeli u uvjerenju da će im sin biti restaurator, pridružio još jedan mladi crni Gavran, Jakov.




Zitat
avali su vam jedinice?

- Jesu, iako sam ja zapravo bio odličan učenik... sve do 14. godine, kad sam počeo opsesivno čitati i maštati o pisanju, ništa me drugo nije zanimalo... ali, naravno, da je teško roditeljima i okolini povjerovati nekome od 15 godina da zna što hoće u životu. Roditelji su bili malo skeptični, pitali su se je li to samo tinejdžerska maštarija. Samo su govorili: ti lijepo završi školu, a poslije radi što god hoćeš...

Otkud su vaši Gavrani?

- Gavrani su odasvud, više je tih različitih plemena. Ja sam jedini pravi Slavonac u obitelji. Moj otac je završio u Slavonskom Brodu učiteljsku školu, a majka u Mostaru. Upoznali su se u jednoj školi nedaleko od Zborišta kod Bosanskog Broda, gdje je tata već radio, tamo je mama došla služiti kao učiteljica, oni su se oženili, rodio se moj brat. I onda su se preselili 1958. u Gornju Trnavu, tako se zvala, ne znam zašto jer nije bilo Donje, sad se zove samo Trnava. Na ovim našim prostorima jedina je stalna stvar seoba: moj pradjed se rodio u Hercegovini, moj djed se rodio u Bosni, ja sam se rodio u Slavoniji, moj sin u Zagrebu, a vidjet ćemo gdje će se roditi moj unuk.




Zitat
Ne vrijeđa vas tko nas predstavlja u Saboru...

- Sjednice Sabora su predstave za javnost, kao neki loši glumci koji jedva čekaju da se uključe kamere da bi dobili svojih pet minuta i poslali poruke za iduće izbore, a prave stvari i odluke se događaju u Klubovima zastupnika, kad se kamere isključe. Često sam u Međimurju, to je županija s najmanje nezaposlenih, mali raj na zemlji, koja je prije 50 godina bila najsiromašnija regija u bivšoj državi. Nikakve političke elite njima nisu donijele bolji život, nego su se sami za njega pobrinuli. Stvorili su malu Švicarsku usred Hrvatske, bez obzira koja je stranka na vlasti... A ja kao pisac moram dati junake koji su širi od jednog pogleda na svijet. Mene je kazalište naučilo toleranciji. Kad radite predstavu s 10 glumaca i hoćete da ona bude dobra, nećete angažirati ljude jednog svjetonazora. Naučite da suradnja ljudi koji različito razmišljaju o svijetu može donijeti fantastične rezultate...

Ako ne puknete prije toga od raznih konflikata...

- Glumci mogu biti teški, ali u suštini su divni, oni su spoj sportaša i intelektualaca, imaju samodisciplinu i disciplinu. Ako je predstava u pola osam, nitko ne može glumiti boema pa doći u osam. Nitko ne želi snimati film s glumcem koji ne dolazi na vrijeme, koji će se napiti...

Boemstvo je danas veliko zlo?

- Konkurencija je uništila boemstvo. Mnogi su odustali od razbarušenosti zbog pragmatičnih razloga – ako nećeš ti obaviti neki posao, ima drugih... Kad sam bio na stipendiji po Americi, u San Franciscu, upoznao sam velikog glumca čija je slika visjela u kazalištu među najzaslužnijim glumcima toga teatra, znači bio je jedan od najboljih, a on – sav se tresao čekajući audiciju zajedno s još 50 svojih kolega za jednu ulogu. Što je veća konkurencija, ljudi su sve profesionalniji.

A vi?

- Sam nisam nikada bio sklon beomštini. Tin Ujević u najširoj predodžbi slovi za beoma, pijanca i skitnicu. Zaboravlja se da je Tin bio izrazito vrijedan čovjek, u kavanu je odlazio nakon 12 sati rada. Isti taj Tin preveo je ogroman broj romana, kompletno Marcela Prousta, dajte samo nekome da prepiše “U potrazi za izgubljenim vremenom”, imat će što raditi pet godina. Najvažnije pjesme napisao je u mlađim danima. Njega je boemština uništila kao pjesnika. Sam je priznao da nikada ni jednu pjesmu nije napisao u alkoholiziranom stanju. I njemu bi sigurno bilo bolje da je imao uredniji život, ali on nije mogao birati – neke su mu se stvari dogodile u životu zbog kojih nije mogao formirati obitelj, da ne diram te slutnje, ali očito je da su ga pogodile neke tragične stvari zbog kojih je na kraju nastavio živjeti kao samotnik. Književnik treba biti intelektualno, mentalno, zdravstveno u redu, da bi mogao raditi. Sve igra ulogu – zimi mi ne smije biti hladno, ljeti prevruće. Ne mistificiram pisanje, ali s godinama volim tople radijatore u hladnim danima i svoj rashladni uređaj ljeti...

“Zaboravljeni sin” posvećen je mentalno oštećenom dječaku i njegovoj borbi za život. Jeste li poznavali nekoga sličnog?

- Taj moj prvi roman ima miris Slavonije... Imao sam sreću da sam osmi razred osnovne škole išao u Novoj Gradiški, gdje su s jednim razredom nastojali integrirati djecu s mentalnim poteškoćama u redovan školski sustav. Profesori su bili spremni za to, ali djeca od 12, 13 baš i nisu, znali su na odmorima biti jako okrutni prema njima. Često sam se družio s njima i njihovim roditeljima i upoznao njihov svijet. To su predivna djeca koja su naučila i čitati i pisati, unatoč nekom općem mišljenju da to nije za njih. Oni su za razliku od nas tzv. normalnih izuzetna djeca s dušom i baš sam to htio pokazati – kako su bolji! Dirnulo me otkriće da takva djeca nemaju drugu misao, negativnih misli, nema muljanja – što im je u srcu, to i pokazuju. S druge strane, njihove su obitelji pod velikim pritiscima, stalno u krizi.

Često pišete iz ženskog rakursa. Tko vam je glavni mentor za ženski način razmišljanja...

- Volim pisati o ženama, muško-ženski odnosi su mi najdraži za priče... Ženska sudbina dan-danas je kompliciranija od muške, pred ženama koje se žele ostvariti kao kompletne osobe stoji više prepreka nego pred muškarcem. Ženama je teže, ali su zato zanimljivije kao likovi, dramski, romaneskno, komediografski, životno... Moja je teza da ako žena nije sretna, neće biti ni muškarac koji s njom živi. I kad muškarac to osvijesti, onda treba učiniti sve da mu žena bude sretna jer je to jamstvo i njegove sreće.

ghost
Beiträge: 993
Registriert am: 11.01.2012

Themen Überblick

Betreff Absender Datum
-
Miro Gavran ghost 24.01.2012
RE: Miro Gavran ghost 24.01.2012
RE: Miro Gavran ghost 28.01.2012
 

Xobor Xobor Forum Software
Einfach ein eigenes Forum erstellen
Datenschutz